Saopštenje Koalicije protiv diskriminacije povodom Međunarodnog dana Roma i Romkinja

2145

Osmi april, Međunarodni dan Roma i Romkinja, prilika je da se javnost svake godine podseti na izuzetno težak položaj u kom žive Romi i Romkinje u Srbiji i da predstavnici vlasti izraze deklarativnu podršku i razumevanje za unapređenje njihovog položaja u Srbiji.

Međutim, to je i prilika da još jednom ukažemo na to da je neophodno hitno izmeniti praksu koja nas dovodi do toga da svake godine, prilikom obeležavanja Međunarodnog dana Roma i Romkinja razgovaramo o istim problemima sa kojima se suočava romska zajednica i da iznova slušamo najave o rešavanju njihovih problema. Romkinje i Romi se svakodnevno suočavaju sa nejednakim tretmanom, problemima u ostvarivanju prava i socijalnom isključenošću a Republika Srbija malo radi na poboljšavanju njihovog položaja i otklanjanju sistemskih prepreka za unapređivanje njihovog položaja.

Prošle godine želeli smo da ukažemo na tri problema koji ugrožavaju živote, povređuju garantovano dostojanstvo i onemogućavaju integraciju čitave romske zajednice. Ti problemi su nasilje nad Romima i Romkinjama, uslovi stanovanja i prinudna iseljenja romskih naselja i problemi pravno nevidljivih lica. Ove godine možemo samo da ponovimo da, pored mnogih drugih, ovi problemi i dalje ostaju nerešeni i da, osim u manjem delu, ne vidimo da deklarativna podška prati stvarne rezultate usmerene ka unapređenju položaja Roma.

Govor mržnje i nasilje prema romskoj zajednici se nisu smanjili dok praksa nekažnjavanja ili blagog kažnjavanja za ova krivična dela nije zaustavljena. Pored toga, u pojedinim medijima primećena je praksa etničkog etiketiranja učinioca krivičnih dela i otvoreni govor mržnje prema Romima što utiče na stvaranje antiromskog raspoloženja i nasilja prema romskoj zajednici.

Ostvarivanje prava na adekvatno stanovanje se svodi na nasumično sprovođenje prinudnih iseljenja neformalnih romskih naselja, bez ikakvog plana unapređenje uslova života u romskim naseljima i uz odsustvo poštovanja međunarodnih standarda ljudskih prava. Samo u drugoj polovini 2011. godine zabeleženo je sedam prinudnih iseljenja nefomalnih romskih naselja a najavljeno je iseljenje još jednog neformalnog romskog naselja – naselja Belvil, bez ikakvog plana i po već viđenom modelu koji u potpunosti zanemaruje standarde adekvatnog stanovanja.

Pravno nevidljiva lica ni ove godine ne mogu da ostvaruju osnovna ljudska prava. Oni i dalje ne mogu da se leče, da se zaposle, da budu upisani kao roditelji svoje dece, da budu uključeni u sistem socijalne zaštite niti da ostvaruju druga prava koja su svim ostalim građanima Srbije dostupna i podrazumevajuća. Zakon koji bi u velikoj meri rešio sistemske probleme za ostvarivanje prava na pravni subjektivitet je u Narodnoj skupštini ali će njegovo eventualno usvajanje, uz svu deklarativnu podršku državnih organa morati da čeka novi saziv. Pravno nevidljivi Romi i Romkinje neće glasati ni za ovaj saziv Narodne skupštine.

Na probleme o kojima smo i prošle godine ukazivali i na koje ukazujemo svakodnevno Republici Srbiji su skrenule pažnju i mnoge međunarodne organizacije – ugovorna tela Ujedinjenih nacija, Evropska komisija i tela Saveta Evrope. Ipak, uz sve preporuke i uveravanja da je Republika Srbija istinski opredeljena za poštovanje ljudskih prava svih građana i unapređivanje položaja Romkinja i Roma rezultati u ovim, ali i mnogim drugim oblastima važnim za unapređivanje položaja Roma i Romkinja uporno izostaju.

Zahtevamo da država preduzme sve neophodne mere kako bi bez daljeg odlaganja rešila navedene probleme, a na koje joj organizacije za ljudska prava i romske organizacije permanentno ukazuju. Deklarativno zalaganje, verbalna podrška i maglovita obećanja države nisu izraz spremnosti da se problemi reše, već prikriju a njegovo rešavanje odloži. Od države zahtevamo konkretne akcije i merljive rezultate u zajedničkom zalaganju za poboljšanje položaja Roma i Romkinja.

Koaliciju protiv diskriminacije čine: Centar za unapređivanje pravnih studija, Civil Rights Defenders, Labris – organizacija za lezbejska ljudska prava, Anti-trafiking centar, Mreža odbora za ljudska prava (CHRIS network), Udruženje studenata sa hendikepom, Gayten LGBT, PRAXIS i Regionalni centar za manjine.