Okrugli sto o konkursnom sufinansiranju medija: Igra sa novcem građana

2184
Foto: M.Z.

Posle pet godina od uvođenja konkursnog sufinansiranja medijskih projekata od javnog interesa, ono se pokazalo kao krajnje problematično. Potrebne su radikalne promene ili čak ukidanje ovog, pa pravljenje novog modela sufinansiranja koje će se odvijati pod jasnim pravilima, jedna je od ocena medijskih radnika sa juga Srbije na okruglom stolu „InformisaNI“, održanom krajem prošle sedmice u Nišu.

Učesnici okruglog stola iz Niša, Leskovca, Vranja i Dimitrovgrada, ocenili su u na momente polemičnoj dikusiji, da se ovaj vid budžetske podrške medijima sveo na „grabež“ javnog novca, koji prioritetno odlazi medijima bliskim vlasti, a služi i za opstanak medija, što nije njegova svrha. Ni danas nije jasno na osnovu kojih parametara se određuje iznos budžetskog novca za ovu namenu, biraju članovi stručnih komisija za ocenu projekata i ocenjuju projekti. Proces odlučivanja nije dovoljno transparentan, a građani nisu uključeni u čitav proces, iako se medijima „daje“ njihov novac.

Nezavisni građanski posmatrač je „pokušaj cenzure“ stručnih komisija

Jovana Strahinjić, istraživačica u projektu „Kaži/traži šta te zanima“, koja monitoriše transparentnost toka budžetskog novca ka medijima u 20 gradova i opština u Srbiji u 2017., 2018. i 2019. godini, kazala je da postoji „trend pada“ u transparentnosti. Istraživači su proveravali transparentnost ne samo konkursnog sufinansiranja, već i pojedinačnih davanja, direktnog ugovaranja, javnih nabavki i donacija i sponzorstava, kroz uvid u sajtove lokalnih samouprava i institucija, kao i kroz dokumentaciju koju su tražili po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Projekat realizuje konzorcijum BIRN-a, NUNS-a i Fondacije Slavko Ćuruvija.

– Istraživanje pokazuje da imamo formalnu transparentnost na zakonskom minimumu, ali da suštinski ne znamo kako se raspodeljuje javni novac za medije, jer nema merljivih kriterijuma za takvu dodelu. Indeks transparentnosti budžetskog finansiranja medija u 2018. u proseku iznosi 50 odsto (od maksimalnih 100), a veliki deo budžetskih sredstava je „prešao“ u direktna ugovaranja, koja su najnetransparentnije finansiranje. Indeks transparentnosti konkurnog sufinasiranja je najbolji u Pirotu (65 odsto), pa u Šapcu (60 odsto), a najniži je u Vranju (36 odsto). Indeks transparentnosti u Dimitrovgradu je 53 odsto. U Nišu od pet instutucija koje su monitorisane čak četiri nisu dostavile traženu dokumentaciju – kazala je ona.

Strahinjić je dodala da je problem i „nizak nivo participacije građana u ovom procesu“. Jako su retki gradovi i opštine koji održavaju javne rasprave o tome šta je javni interes u oblasti javnog informisanja, precizirala je.

Zorica Miladinović, novinarka dnevnog lista Danas i bivša koordinatorka Lokalnog antikorupcijskog foruma Niš, podsetila je da Ministarstvo kulture i informisanja nedavno nije dozvolilo da odlučivanje komisija o budžetskom sufinansiranju medijskih projekata od javnog interesa na devet njegovih konkursa prate nezavisni građanski posmatrači, što su predložili BIRN, NUNS i Fondacija Slavko Ćuruvija. Ministarstvo je u obrazloženju navelo da Zakon o opštem upravnom postupku „ne dopušta da sednice komisija budu otvorene za javnost“, te da ono ne želi da rizikuje da građanski posmatrači, zbog kršenja tog zakona, dovedu do poništenja konkursa.

Ona je kazala da je građansko posmatranje odlučivanja o podeli budžetskog novca medijima odbijeno još 2015. i 2016. godine, na konkursima u Nišu. Lokalni antikorupcijski forum je tada tražio da njegov građanski posmatrač prisustvuje odlučivanju Stručne komisije za ocenu medijskih projekata, na osnovu Lokalnog plana za borbu protiv korupcije, koji propisuje meru posmatranja procesa odlučivanja organa i tela o javnom interesu ili budžetskom novcu.

– Stručne komisije za ocenu projekata su te zahteve odbile, a u jednom od obrazloženja navodi se da će LAF i građanski posmatrač na taj način „vršiti neformalni pristisak“ i „uticati na nezavisnost u radu komisije“, odnosno da prisustvo građanskog posmatrača, „bez odgovarajućeg pravnog osnova“, podseća na „pokušaj cenzure koju ne mora sprovoditi samo vlast već to mogu i neki drugi neformalni centri moći“. Transparntnost i građanski nadzor se, dakle, „razumeju“ kao pokušaj cenzure i pritisak na nezavisnost, što je potpuno nehvatljivo, pogotovu ukoliko se ima u vidu da u stručnim komisijama sede novinari – rekla je ona.

Foto: M.Z.
Dobitnici budžetskog novca se unapred znaju?

Slaviša Milanov, predsednik udruženja građana “Emblema”, koji je osnivač Internet portala FAR, dodao je da je opština Dimitrovgrad ove godine dozvolila građanskog posmatrača, na osnovu Lokalnog antikorupijskog plana koji predviđa ovakvu meru, ali da to „ne predstavlja pomak“.

– Pomaka nema jer ne postoje jasni kriterijumi na osnovu kojeg se biraju članovi stručne komisije, niti na osnovu kojih kriterijuma se deli novac. Oko 80 odsto sredstava dobijaju mediji bliski vlastima, nema evaluacije projekata, nema javne rasprave na kojoj se utvrđuje javni interes u oblasti javnog informisanja…- rekao je Milanov.

Nikola Lazić, glavni i odgovorni urednik informativnog portala Bujanovačke, i član Stručne komisije za ocenu projekata u Dimitrovgradu, izneo je kritike na konkurs u ovoj opštini, na kojem, kako je rekao, uglavnom nije bilo originalnih projekata, već pre svega onih koji se bave turizmom i kulturnim nasleđem, kritikujući i projekat FAR-a, koji je inače budžetki podržan. Novinar iz Vranja Radoman Irić, koji je, kako je rekao, bio u 60-ak stručnih komisija, rekao je da svaku svoju odluku može da obrazloži i stane iza nje.

Ipak, obojica su direktno ili indirektno potvrdila da nema preciznih i merljivih kriterijuma za ocenjivanje projekata, kao ni za izbor članova komisija u kojima su učetvovali. Irić je predložio da nevladin sektor svake godine organizuje javne rasprave u kojima bi se građani opredeljivali za prioritetne teme u medijima, te na taj način određivali javni interes u oblasti javnog informisanja. Složio se da treba utvrditi precizne kriterijume po kojima se biraju članovi stručnih komisija i ocenjuju projekti.

– Konkursno sufinansiranje medijskih projekata u Vranju je pozorišna predstava. Ove godine su od 17 miliona čak 14 miliona dobile televizije, a tri miliona je raspoređeno na preostali 21 medij. Trebalo bi učiniti sve što je moguće da se ta situacija dovede u red – poručio je on.

Glavna i odgovorna urednica leskovačke agencije JUGpress Ljiljana Stojanović ukazala je takođe na konkretne probleme, među kojima je osnivanje medija par dana pred konkurs ili „činjenica da se dobitnici znaju unapred“. Dešava da gotov spisak sa imenima dobitnika izlazi iz kabineta gradonačelnika i pre nego što se o njima zvanično odlučuje, kazala je.

– Radi se o javnom novcu, ali građani nisu svesni da su to njihove pare. Sa druge strane, funkcioneri misle da su to njihove „kućevne“ pare koje mogu da dele kako žele, a najčešće po kriterijumu podobnosti – rekla je ona.

Foto; M.Z.
Bojkotovati konkurse ili biti njihov saučesnik, pitanje je sad

Gordana Bjeletić, urednica niških Južnih vesti, podsetila je da taj internet portal nije učestvovao na ovogodišnjem niškom konkursu, na kojem je za medijske projekte izdvojeno 78,5 miliona, a četiri petine sredstava dobili mediji koji su vlasnički, finanijski i uređivački bliski vlastima. Južne vesti su prošle godine za svoj projekat „dobile“ 600.000 dinara, ali su odbile da ih prime.

– Nismo želeli da učesvujemo u nečemu što je vrlo pogrešno. Očigledno je da na tim konkursima članovi Stručne komisije iz nekih udruženja jedni drugima dodeljuju novac. Oni se bukvalno igraju novcem građana. Konkursi su, dakle, priča o parama, a ne o javnom interesu u oblasti informisanja – kazala je ona, dodajući da „što je manji grad – to su veće zloupotrebe“.

Ivana Petrović iz niškog City radija je, pak, kazala da ne zna šta je pametnije- bojkotovati konkurse ili učestvovati na njima, pa biti saučesnik u jednoj lošoj priči, ali istovremeno „smanjiti štetu“.

– Ponekad pomislim da na projektno sufinansiranje treba staviti tačku, pa početi ispočetka pod jasnim kriterijumima koji bi podrazumevali i precizno određivanje članstva u stručnim komisijama ili bodovne liste za projekte. Ovo što se dešava je ogromna anomalija. Javni interes postoji samo na papiru, projektne teme su copy- paste, a novac gotovo popravilu dobijaju mediji bliski vlastima. Ovo ne može da se reši kozmetičkim, već isključivo sistemskim izmenama. Čini mi se da će morati da se pritisne i „spolja“ da bi do promena došlo – rekla je Petrović.

Ona je naglasila da su stručne komisije veliki problem jer u njima većinu uglavnom imaju manja ili novovosnovana udruženja, poput PROUNS-a ili Društva novinara Niša. One su „kriminalno umrežene“ i jedne drugima dodeljuju novac.

– Apsolutno sam sigurna da ne samo da ne postoji dobra volja da se konkurno sufinansiranje sprovede na kvalitetan način, već da postoji zla namera da to bude tako. Postoji kriminalno umrežavanje svih lokalnih samouprava, sve do Ministarstva kulture i informisanja. Oni prave paralelnu državu, na sopstvenu korist – kazala je ona.

Petrović je dodala da je City radio od 2015., kada su počeli da se raspisuju konkursi, podneo 24 tužbe Upravnom sudu zbog najrazličitijih konkurnih propusta.

– Od tog broja 18 presuda je doneto u našu korist, ali uprkos tome ništa nismo uspeli da promenimo – kazala je ona.

Na okruglom stolu su govorili i Ivan Grujić, predstavnik koalicije Građani za medije iz Leskovca, kao i Srđan Nonić, odbornik Niške inicijative u Skupštini grada, koji je prethodnih dana protestvovao ispred Gradske kuće, upozoravajući da opozicije nema ni na jednoj niškoj televiziji i zahtevajući da grad „reši problem medijskog mraka“. Okrugli sto je organizovao niški Odbor za ljudska prava, u okviru projekta „Kaži/traži šta te zanima“.

POTREBNI SU FINANSIJSKI REVIZORI

– U nacrtu Medijske strategije ušao je naš predlog da se teme konkursa za sufinansiranje projekata od javnog interesa određuju na javnim raspravama. Potrebno je, takođe, da kontrolu načina trošenja budžetkog novca obavi ovlašćeni finansijski revizor, pošto mnoge lokalne samouprave nemaju taj kapacitet- rekao je Dragan Đorđević, predsednik Odbora za ljudska prava.

OVO ZLO MORA DA SE UKINE, NE DA SE POPRAVITI

– Ovo zlo mora da se ukine, ovo se ne da popraviti. Svima je jasno da je prva godina primene medijskih konkursa i konkursnog sufinansiranja služila da se kupe lokalne televizije, a da sve sledeće godine služe da se te televizije finansiraju. Takođe, na delu je formiranje novih udruženja, tako da će za par godina ona biti udarna, a UNS ili NUNS možda neće ni postojati – rekao je Miroslav Jukić iz niškog Udruženog pokreta slobodnih stanara.

M.Z.

Foto: M.Z.